Kada su kriteriji plaćanja spol-neutralni?

Kriteriji koji gleđaju samo sam posao su rodnosno neutralni

Kriteriji nagrađivanja su rodnosno neutralni kada opisuju isključivo sadržaj radnog mjesta — vještine koje traži, napor koji zahtijeva, odgovornost koja mu priliči i okolnosti u kojima se rad obavlja — i nisu, izravno ili neizravno, relevantni za razliku između muškaraca i žena. Izravno diskriminatoran je kriterij koji eksplicitno upućuje na spol; to se u praksi rijetko više pojavljuje. Neizravno diskriminatoran je kriterij koji izgleda neutralan, ali u praksi pogađa prije svega jedan spol, na primjer dodjeljivanje velikog značaja fizičkoj snazi u poslovima gdje nije funkcionalno potrebna, ili vrednovanje iskustva na način koji iznad vještine posebno oštećuje ponovno zaposlene nakon dopusta.

U praksi to znači da se funkcijska klasifikacija naziva rodnosno neutralnom tek kada se četiri faktora — vještine, napor, odgovornost, uvjeti rada — jednakom težinom primjenjuju na sva radna mjesta, bez obzira provodi li ih od davnina pretežno muški ili ženski dio radne snage. Kriterij kao što je "dostupnost tijekom vikenda" može biti objektivan za posao gdje je potreban, ali postaje osporavan čim se koristi kao opći kriterij vrednovanja dok malo ima veze sa sadržajem posla. Ovakva procjena nije stvar dobrih namjera, već sistematike prema kojoj se radna mjesta međusobno uspoređuju.

Osnova: članak 4. direktive i Zakona o zaštiti od diskriminacije

Da nagrađivanje mora biti utemeljeno na objektivnim, rodnosno neutralnim kriterijima, navedeno je u članku 4. stavka 4. direktive (EU) 2023/970, s vještinama, naporom, odgovornošću i uvjetima rada kao četiri navedena faktora. Za hrvatske poslodavce zabrana razlikovanja glede spola u nagrađivanju nije nova — Zakon o zaštiti od diskriminacije to već zabranjuje, neovisno o statusu propisa koji prenosi direktivu. Direktiva dodaje sustavni test — funkcijsku klasifikaciju — ali temeljna načela da kriteriji ne smiju izravno ili neizravno diskriminirati već vrijede.