Smjem li zaposlenicima zabraniti da razgovaraju o svojoj plaći?

Obaveza šutnje o plaći je u suprotnosti s pravom na informacije

Ne, opća zabrana da se sa kolegama razgovara o vlastitoj plaći ne može se dobro uskladiti sa smjerom u kojem se regulacija kreće. Direktiva daje radnicima pravo da zatraže koliki je prosječan nivo plaćanja u njihovoj kategoriji ekvivalentnog rada, razložen prema spolu. To pravo ima smisla samo ako se radnici međusobno mogu usporediti što zarađuju — odredba o tajnosti upravo podriva svrhu za koju je to pravo na informacije namijenjeno.

Za hrvatske poslodavce situacija je trenutno između dvaju stolca. Prijedlog zakona koji će ovo pravo na informacije ukotviti u hrvatsko zakonodavstvo još se raspravlja u Saboru i stoga još ne vrijedi za privatne poslodavce. Ugovorna odredba o tajnosti plaće za njih trenutno nije izričito zabranjena zakonom. Za poslodavce u javnom i djelomično javnom sektoru situacija je drugačija: budući da je rok za preusmjeravanje direktive istekao, oni već mogu biti izravno vezani direktivom. A sudci se trebaju koristiti postojećom nacionalnom pravom, uključujući Zakon o ravnopravnosti spolova, od tada tumačiti koliko je god moguće u svjetlu direktive.

Gdje se to nalazi: članak 7 direktive i status zakona

Jezgra odgovora dolazi iz članka 7., stavka 1., direktive (EU) 2023/970, koja radnicima daje pravo zatraiti prosječan nivo plaćanja po kategoriji, razložen prema spolu — pravo koje bi bila u sukobu s obvezom šutnje o vlastitoj plaći. Što ovo pravo još ne vrijedi kao obvezujuća dužnost za privatne poslodavce, slijedi iz statusa prijedloga zakona o provedbi direktive o transparentnosti plaća: podnet 21. svibnja 2026., još nije razmatran plenarne zasjedanja i stoga još nije na snazi. Što bi sudci međuvremeno već trebali tumačiti u skladu s direktivom te što javni sektor već može biti izravno vezana, slijedi iz isteka roka za preusmjeravanje od 7. lipnja 2026.