Zabrana pitanja kandidatu što sada zarađuje ili što je prije zarađivao vrijedi u cijeloj Europskoj uniji. Direktiva to propisuje kao minimalnu normu. Ono što se razlikuje je kako je svaka država članica to zapisala u nacionalno zakonodavstvo: tko je točno vezan zabranom, primjenjuje li se i na vanjsku agenciju za zapošljavanje koja vodi razgovor u vašem imenu, i kako nadzorni organ postupa ako se to ipak dogodi.
Za poduzeće koje zapošljava samo u Nizozemskoj to je akademsko pitanje. Za instalatersku tvrtku s filijalom u Njemačkoj, HR-menadžera koji objavljuje istu poziciju u više zemalja istovremeno, ili uredsku organizaciju koja surađuje s pan-europskom agencijom za zapošljavanje, to je praktično pitanje. Tekst oglasa može biti isti posvuda, razgovor s kandidatom ne mora biti.
Što direktiva propisuje a što ne
Direktiva zabranjuje poslodavcima da pitaju kandidate o njihovoj trenutnoj plaći ili povijesti plaća, te zahtijeva da informacije koje poslodavac već ima o plaći kandidata ne budu korištene za određivanje ponude. To je temelj kojem sve države članice moraju udovoljiti. Država članica može ići dalje od tog temelja, na primjer proširenjem zabrane i na fazu procjene, ili eksplicitnim navođenjem agencija za zapošljavanje u zakonskom tekstu pored samog poslodavca. Jesu li i kako to čine, nalazi se u nacionalnom zakonu o provedbi, ne u direktivi.
To znači da odgovor na pitanje "smije li se" u jednoj državi članici može biti malo drugačiji nego u drugoj, čak i ako je polazna točka ista. Za točnu formulaciju u specifičnoj zemlji nacionalni zakonski tekst ili lokalni pravnik su pravi izvor, a ne opća usporedba.
Zašto se razlike po zemljama javljaju
Razlika se rijetko nalazi u principu, a često u njezinim rubovima. Neke države članice su već prije direktive imale sličnu zabranu, primjerice u specifičnom sektoru ili putem sudske prakse, i na nju su vezu novu normu. Druge države članice zabranu uводе po prvi put i moraju odlučiti koliko strogo je formulirati: primjenjuje li se samo na poslodavca ili i na sve koji vode razgovor u ime poslodavca. Pitanje tko nadzire i kako nadzorni organ procjenjuje kršenje je prepušteno svakoj državi članici.
Osim toga, tempo provedbe se razlikuje. Zemlja koja je dostigla rok ima tekst već na mjestu; zemlja koja još radi često radi s prijedlogom zakona koji se može promijeniti prije nego što bude prihvaćen. Za one koji zapošljavaju u više zemalja istovremeno to znači da su pravila za jednu filijalu već fiksna, a za drugu još nisu konačna.
Što to znači za zapošljavanje preko granice
Praktična posljedica nije da trebate drugačiju politiku zapošljavanja po zemlji. Većina organizacija odabire da interno primijeni najstrožu normu koja postoji u poduzeću i primijeni je svugdje. To osigurava da se recruiter ne mora sjećati po zemlji koji se upit može postavljati. To je nešto što trebate učiniti svjesno, a ne kao pretpostavku.
Gdje se problem češće javlja nije direktnim pitanjem "što sada zarađujete", već indirektnom varijantom: pitanjem o željenom plačanju koje zapravo ima isti učinak, ili pitanjem koje postavlja vanjska agencija bez da poslodavac ima uvid u to. Pri zapošljavanju preko granice ovo je prava točka pozornosti, jer se nalogodavac ne vodi razgovor sam.
Što možete unaprijed saznati
Za one koji žele znati kako su pravila registrirana u određenoj zemlji, nacionalni zakon o prenosu je polazna točka, dopunjen objašnjenjima nadležnog nadzornog tijela u toj zemlji. Opća usporedba između zemalja je polazna točka za pregled gdje trebate usmjeriti pažnju, ali ne zamjena za to.
U bazi znanja servisa Payria za svaku temu je istraženo što sama direktiva regulira i što je prepušteno državama članicama, sa lokacijom u službenoj verziji teksta. To je dobar polazni punkt za provjeru je li nešto već utvrđeno ili se još uvijek mijenja. prođite kroz bazu znanja po temama daje prvi pregled.
Želite li brzo saznati je li ovo relevantno za vašu situaciju, primjerice jer zapošljavate u više EU-zemalja, besplatna provjera daje vam prvi smjer. u nekoliko pitanja vidjeti gdje se nalazite traje nekoliko minuta i ne traži račun. Kako je taj rezultat nastao, objašnjeno je na stranici koja pokazuje odakle informacije dolaze: kako Payria prikuplja informacije.
Ako imate pitanje koje nije izravno u bazi znanja, velika je vjerojatnost da je već postavljeno. pregledi često postavljanih pitanja opisuje između ostalog kako se razlike specifične za zemlju prate čim se zakonodavstvo promijeni.
Ovaj članak opisuje kako se direktiva i nacionalni zakon o prenosu međusobno odnose, ne kako se to primjenjuje u vašoj vlastitoj praksi zapošljavanja u određenoj zemlji. Za tu procjenu su nacionalni tekst zakona ili lokalni pravnik pravi put.